Zamislite kako se osjecam, gotovo 2 godine mi je prijateljica, odnosno jedina zenska osoba koja mi je prijatelj.

Zamislite kako se osjecam, gotovo 2 godine mi je prijateljica, odnosno jedina zenska osoba koja mi je prijatelj.


Ne vidim ja u njoj prijateljicu, vidim nesto vise, ali nikad joj to nisam rekao, jbg straah me da je izgubim. Zamislite kako se osjecam .. kad je vidim uplakanu, tuznu, tesko mi je .. tjesim je svaki put, pomazem joj da se razveseli, da zaboravi sve probleme, cujemo se u 3,4,5 h ujutro. Sve bi dao za nju, dajem i ovako, al smo prijatelji. Nista mi tesko nije zbog, samo mi je tesko da joj ovo sve priznam, jer sta ako ode, aa i ima momka vec gotovo 2 godine .. jbg ljudi .. sje*o sam se skroz na skroz .. :/