Već godinama radim noćne smjene u bolnici, moram jer sam jedina bez djece. Od 20 dana bar 15 radim sa istim kolegom.
Već dugo imamo isti ritual, 2 sata prije kraja smjene sjednemo ma terasu, cigara i kava i zagrlimo se, pomazimo. Nekad se isplačemo jedno drugom na ramenu, noći znaju biti teške, toliko života izgubiš na rukama.
Oboje smo u braku i vjerovatno ovo i liči na prevaru ali to nam daje snagu da nastavimo
Nema komentara:
Objavi komentar