Opet sam prazan… zapravo sam prazan bio neko vrijeme, upoznao sam jednu djevojku pa sam se malo ko i bio izvukao al je nedavno otisla, nije bila za mene…nebitno… i sad opet osjecam tu prazninu, zapravo ne osjecam je, ne osjecam nista… mislim da se necu nikako izvuci i da me niko ne moze spasiti… odavno sam razocaran u sve, i u sebe i u druge ljude, ne vjerujem nikom nista, samo lazu, petljaju, traze korist… volio bi makar da mi se gade al ni to ne osjecam… nigdje casti, nigdje nekog sa stavom… sto je nekad mozda bilo nenormalno sad je normalno… sve sami misevi od ljudi, prevaranti, uhljupi, snobovi, jebeni elitisti, nigdje nekog pravog kvaliteta… u zadnje vrijeme tu i tamo se pokusam prisjetiti nekog trenutka s tom djevojkom ne bi li se malo osjecao zivim, pa mi i uspije… da dozivim neki trenutak ponovo… muskarac sam, nisam nikakava pickica jel, prosao sam more sranja u zivotu, iako sam sposoban nisam bas uspjesan…nisam podoban… mogu se ja nositi sa sranjima… al eto valja se nekad i izjadati… gledam ove klince po ovom portalu il sta je vec, varaju se, lazu se, pate jedni druge, niste normalni, zivot je haos, nefer i sranje sam od sebe… ne trebate ga dodatno komplikovati…I tako to… al hajd sve al ova praznina, kako je samo bezveze i teska…
Nema komentara:
Objavi komentar