Ispovest – Došla je kao nova u našu školu…

  Došla je kao nova u našu školu.Nisam ju ni primjećivao u početku,i onda sam saznao da je nova u našoj školi.Prišao sam joj i pitao ju nešto,rumenila se.Pala je na par mojih pogleda,osmijeha,par mojih princezo..I tada sam se želio poigrati s njenim osjećajima.Vrijeđao sam ju.Mislio sam da joj se ne sviđam ali sam i dalje prilazio.Ja sam bio popularan,tko mi šta može.I onda sam shvatio da sam se zaljubio u njen osmijeh i njene zelene oči.I ona je bila u mene.Obožavao sam kad nam se sretnu pogledi,kad nam se dotaknu ruke.Nije bila najzgodnija i najljepša od svih cura,ali savršena .Pitali su me što vidim u njoj.Mora da nisu nikad osjetili osjećaj koji sam ja,kad ona progovori samnom.Zaljubila se.Rekli su mi to svi,i sam sam to vidio.Ali nisam znao jesam li vrijedan njenih očiju.Da sad mogu vratiti vrijeme prišao bih ponovo i rekao joj pogledom ono što se riječima ne može.Ne bih je pustio nikada.I tad sam shvatio,da ona koja nije sa tonom šminke,s štiklama,nije ljepša od one s osmijehom
Objavio/la Kolaci