Skorašanja studija o tjelesnom kažnjavanju pokazala je da roditelji mnogo češće tuku djecu nego što se mislilo. Što je najvažnije, ova studija je pokazala da je fizičko kažnjavanje nedjelotvorna metoda vaspitavanja. Budući da je 73% dece, nakon što su dobila batine, čekalo manje od 10 minuta da bi ponovilo bezobrazluk, ova studija je povtrdila da batine nisu baš najefikasniji način za disciplinovanje. Ali, šta jeste?
“Mnogi roditelji reaguju na loše ponašanje svoje djece tako što im oduzimaju igračke, uskraćuju im druženja i šalju u ćošak. Ali, za djecu jake volje, kakva sam bila ja, nijedna od ovih metoda nije djelovala.” priča Rini Vilijems u autorskom tekstu objavljenom u Washington Postu.
Kao i mnoga djeca sa sindromom nedostatka pažnje, Vilijemsova je bila dijete koje je nestašluke pravilo iz dosade i bilo joj je potrebno da nečim bude zaokupljena.
“Srećom, moj otac je to rano shvatio i razvio je svoj disciplinski sistem koji je odmah dao rezutate i dugoročno mi donio dobrobit” piše ona.
Pošto joj je otac bio visoko stručni vojni veteran i hirug, njegovo iskustvo iz Specijalnih jedinica pomoglo mu je da upotrijebi neke neuobičajene taktike u vaspitanju.
“Nisam baš bila sretna što sam jedina petogodišnjakinja u kraju koja je imala inspekcije sobe i koja je morala da sve svoje igračke složi pod konac prije nego što može napolje na igranje” priča Vilijems.
“Međutim, to što me je tjerao da čitam enciklopediju svaki put kad bih počela da ludujem po kući – bilo je nešto najbolje što je mogao da učini.”
Strogi otac bi izabrao pojam iz enciklopedije i rekao “Nauči sve o tome pa ću te kasnije propitati”. Ovo je bila kazna u smislu da je morala odmah da prekine šta god je radila, ali je njen cilj bio da je zaokupi i da mu pruži mentalni izazov.
I djelovalo je. Osim što joj je pomogao da promijeni ponašanje, tatin metod naučio ju je da, kad god joj je dosadno, uzme knjigu u ruke. To je, naravno, bivalo često i metod je djelovao. Postala je advokat i pisac široke kulture, sa mnogo “enciklopedijskog” znanja.
Još jedna dobra strana ovakve kazne, primjećuje Vilijemsova, jeste što dijete ima kontrolu nad svojom situacijom, jer je na njemu da odredi koliko će trajati izvršenje zadatka.
“Osim što joj je pomogao da promjeni ponašanje, tatin metod naučio ju je da, kad god joj je dosadno, uzme knjigu u ruke. To je, naravno, bivalo često i metod je delovao.”
Vilijemsova današnjim roditeljima daje nekoliko ideja kako da ovu metodu primjene na modernu djecu:
1. Osmislite igru traženja i ispravljanja pravopisnih i gramatičkih grešaka
2. Dodijelite zadatak poput: “Pročitaj nešto o psima i nauči da nabrojiš i opišeš pet različitih rasa.”
3. Dajte im izazov u vidu pitanja: “Ko od vas može mami da kaže najviše stvari o lavovima?”
Ako od kazne napravite vrstu igre, odvratićete djecu od lošeg ponašanja, ali im pružiti i mentalni podsticaj koji će ih osloboditi dosade, koja je uzrok nestašluka.
Izvor: detinjarije
Nema komentara:
Objavi komentar