Kako da pomognem sebi, kako da izbacim bijes i bol iz sebe? Ne mogu podnijeti poraz, ne mogu podnijeti nepravdu...

Kako da pomognem sebi, kako da izbacim bijes i bol iz sebe? Ne mogu podnijeti poraz, ne mogu podnijeti nepravdu, trudim se ali ne mogu, to je jače od mene.. Ne mogu podnijeti smijeh dušmana niti suze iskrenih prijatelja. Ne mogu podnijeti suze moje majke koje ostaju u oku, koje čvrsto skriva da ne bi povrijedila mene, svoje dijete.. Ne mogu podnijeti suze svoga oca koje su postale toliko teške da se više ne mogu skrivati, koje teku i govore koliko je zapravo teško, koliko je bolno živjeti i praviti se da je sve bajno, kad nije. Ne mogu, bol izjeda moju dušu, izjeda moje srce.. Ta zar svijet može biti toliko okrutan, često se pitam da li sudbina ili ljudi, ljudi koji ne mare za druge. Žive sretno na drugu nesreću… Pa zar pravi ljudi ne mogu ni sekunde osjetiti tu sreću a da je ne isprate gorkim suzama.. Ta bol, skrivena bol, je toliko teška da ubija život u čovjeku, uništava njegovu ljubav prema životu i puni njegovo srce mržnjom. Postaje sve jača i jača, dok ne uništi srce i pretvori ga u pepeo.. Nakon toga ostaje samo nada da će se nekad dići iz pepela i obasjati čovjekov duhu, ali to je samo nada, a poznato je da nada zadnja umire…