S njim sam prosla sve, bukvalno sve, ne pretjerujem kad kazem sve, i ljubav i bolesti i ljubomoru i srecu i nesrecu i saobracajku i sahrane i svadbe i raj i pakao, 10 godina zajedno, od moje petnaeste, da bi prije mjesec dana dosao na vrata naseg stana i rekao da je zaljubljen u drugu i da hoce da proba s njom.
A ja sam vec smatrala da smo u braku, i ne samo da sam smatrala, tako smo se i ponasali i
govorili drugima i sve, nikad ni jedne sumnje da cemo se rastati.
Poznajem ga bolje nego ikog, znam da ce se vratiti, do tad se nadam da cu biti dovoljno jaka da ga posaljem tamo gdje mu je mjesto.
Nema komentara:
Objavi komentar