Za osmi mart 2011. sam za djevojku u koju sam tada bio zaljubljen kupio ružu, crvenu ružu, i sav sretan krenuo prema školi i tako putem smišljao šta ću da joj kažem, da ostavim lijep dojam, da ne budem samo ja taj koji je zaljubljen od nas dvoje.
Došao sam pred školu i prvo što sam vidio bila je ona - kao i uvijek prelijepa i sa buketom vrijednim barem 20ak maraka u rukama.
Brzo koliko sam mogao prišao sam kanti za smeće i ubacio svoju jadnu ružu. Poslije, na nastavi, sam taj buket vidio na stolu profesorice matematike. Sjetih se da onoj mojoj nikad matematika nije išla...
Nema komentara:
Objavi komentar