Nedavno sam isla iz Novog Sada busem i pored mene je sjela jedna zena koja je sve vrijeme mahala jednom covjeku koji je stajao na stanici.Pitala sam je da li joj je to muz a ona mi je “ispricacu ti nesto sto do sada nisam nikome ispricala”.
Rekla mi je da je taj covjek sto je dosao da je ispati na stanici njena prva ljubav,covjek koga je voljela cijelog zivota,ali za koga nije htjela da se uda jer je bio previse ljubomoran,otisla je od njega ,on se ozenio zenom koja je umrla ne toliko davno,a ona se udala za drugog covjeka sa kojim je kratko zivjela jer je umro ubrzo od raka kostiju.
Nakon pedeset godina ona i njena prva ljubav su se sreli na zurki povodom 50 godina od zavrsetka fakulteta(isli su na isti fakultet) i sad su zajedno,samo sto to niko ne zna jer su razlicih vjera pa da ne bi njihova djeca pravila problem…To se zove sudbina.
Nema komentara:
Objavi komentar